петак, 24. јул 2009.

Pre dve godine sam dobila E-mail bez ikakve adrese pošiljaoca što mi je bilo neverovatno. Još neverovatnije je to da sam ga nakon čitanja izgubila bez ikakvog brisanja.
Ne znam da li se ovo još nekome desilo ali meni je. U tom pismu sam pročitala o tome da li želim da se "vanzemaljci" pojave, razloge i td. i nakon mog odgovora to je sve nestalo. Veoma zanimljivo ali mi je žao što nisam mogla usnimiti i tako sačuvati ovu divnu poruku. Pogađate koji je moj odgovor? Naravno da DA.
Šta biste vi odgovorili?
Samo da kažem da se oni neće pojaviti bez želje većine /bar za sada/ i da za njihovo postojanje u našoj orbiti znaju sve vlade sveta i da su oni ti koji zataškavaju kako bi još mogli manipulisati ljudima.

субота, 18. јул 2009.

21.12.2012. "DAN D"

Na mnogim sajtovima i forumima mogu se naći raznorazna objašnjenja vezana za ovu godinu. To sve možete naći na Netu, a ja ću vam ispričati svoj doživljaj od pre 27 godina.
Tada sam bila klika koja je sa svojih 12 godina znala da je različita od svojih vršnjaka i ostalih ljudi u okruženju (kao da sam "pala sa Marsa"). Ra različitost je datirala još od najranijeg detinjstva a sećanja na najneverovatnija dešavanja sežu još iz prethodnog života na jednoj posve drugačijoj planeti. Bivala sam "gušena" objašnjenjima od strane odraslih ali sam "ostala svoja" i mnogo patila usled te neshvaćenosti.
Konačno podršku i objašnjenjesvog postojanja našla sam u svojoj "braći" iz daleke Galaksije (za zemaljske pojmove).
Jedne noći, te davne godine, probuđena sam sedela u krevetu i ugledala "nju-njega" - poslatog humanoida koji mi je telepatski (tačnije kanalisanim zrakom svetlosti ka mom "trećem oku") prenosio slike i komunikacionu vezu sa svojim srodnicima. Na sva pitanja sam dobila odgovore, videla svoju prethodnu misiju i buduće događaje odsudne za ovu divnu planetu na kojoj trenutno egzistiram.
Prošlost nije bitna ali budućnost ove civilizacije nije ni malo sjajna. Videla sam stravična razaranja i moju misiju za pomoć čovečanstvu. "Kvazi nauka" je mnogo "umešala prste" u održanje života na ovoj planeti koje Viša bića ne smeju i ne mogu tolerisati jer planeta "plače".
Buđenje mnogih bića (sadašnjih ljudi) je odavno završeno i njihovo povezivanje u globalnu mrežu je u toku a sa ciljem pomoći čovečanstvu ( tačnije ljudi koji su pozitivni ) kako bi se evakuacija obavila na vreme. Šatlovi koje ćete videti biće u orbiti planete i biće dovoljna samo vaša želja da budete spašeni. Samo je potrebno izaći van svog doma i bez ikakvog straha u sebi. Svi manji šatlovi će prihvatati svetlosnim snopom ljude koji će biti transportovani na matične brodove koji se već sada nalaze u našoj Galaksiji.Niko neće moći "silom" uticati na drugog da se spasi već će se to odvijati samo sopstvenom slobodnom voljom. Sve životinje će biti automatski "prenete". Na matičnim brodovima će svako naći svog voljenog i nastaviti svoje postojanje u mnogo boljem svetu. Kada ova planeta bude "očišćena" a loši ljudi dematerijalizovani tada će oni koji žele biti vraćeni sa većim znanjem i mogućnostima. Oni koji odluče da će biti kosrisniji na drugim planetama biće tamo i poslati. Razlika između svesti ljudi sadašnjosti i svetsi u budućnopsti biće ogromna. Tome će ljudima doprineti ulazak u 5. dimenziju i učenje na brodovima od strane naše starije braće iz Svemira.
BUDIMO LJUBAV, ŠIRIMO LJUBAV, ŽIVIMO LJUBAV!
Sve Vas volim

субота, 11. јул 2009.

Pitam se samo gde su granice ljudske destrukcije?????
Naime, ovog jutra sam bila svedok zlostavljanja jadne životinje a posle i klanja na sred veoma prometne ulice u Paraćinu.
Sedeći za kompom čula sam skičanje i kako su vrata bila otvorena ugledah jednog tipa kako sekirom udara po glavi sirotu životinju (svinju) dok je drugi drži konopcem. Istrčala sam vani i zapretila da ću zvati policiju na šta se obojica nisu ni osvrnuli. Pozvala sam policijsku stanicu i sva usplahirena objasnila o čemu se radi, pitala kome uopšte da se obratim na šta je usledilo ćutanje i prekid veze.Napominjem da tablica na traktoru nije bilo.
Ovo je uradila osoba koja je "intelektualac"- profesor u jednoj osnovnoj školi koga sam prepoznala, poznavala i koji više za mene ne postoji kao čovek.
Kajem se samo što nisam ovaj nemili događaj snimila ali to mi tada nije ni palo na pamet.
Dolazi "zadnje vreme" - sve je evidentnije na žalost.

четвртак, 25. јун 2009.

Dugo sam razmišljala da li bi trebalo ovo da postavim i konačno sam to i učinila.
Naime, primetila sam da se ljudi otuđuju jedni od drugih i da sve više prijateljstava sklapaju preko interneta. S tim se slažem u potpunosti jer često ćete pre naći iskrenije prijatelje tamo negde daleko nego u svom mestu. Svi smo, pogotovu u malim mestima, poznati jedni drugima i često, iz raznih razloga dosadni jedni drugima. A možda je to i usud da se pogrešne osobe nalaze na istom mestu.
Ja sam imala sreće naći dosta prijatelja van Srbije a posebno bih izdvojila jednu, meni najdražu osobu, s kojom sam se sestrila. Videle smo se, provele zajedno tri predivna dana i sada se svakodnevno čujemo.
Kako smo se tako zavolele kao prave sestre? Pa to je i nama u početku bilo čudno, no spoznale smo da su se naše duše prepoznale. To je nešto što se ne može opisati. Svakome bih poželela da doživi nešto bar slično ovome što sam ja doživela.
Ostajte u ljubavi!

петак, 12. јун 2009.

TIŠINA

Zuji tišina, muk
Slušam taj zvuk,
Zvuk bez tona,
Ton bez šuma.
Odzvanja tišina,
U meni milaina.
Tako divna akustika,
Mozak mi je prava rustika,
Svaki nerv je opušten,
Ćelije spavaju,
U njima tonovi bezglasni obitavaju
I neuroni na njima odmaraju.
Takva tišina
Prava je milina.
I vreme je stalo,
Zaigraću u toj tišini još malo.
A onda kad muk stane
Čuću umilni zvuk džungle, stepe, tundre i savane.

OSEĆANJA DUŠE

Teško je reći ono
što nikada nisi osetio a ne lagati
Lako je reći ono što misliš
A osećaš bez istine.
Jezik duše su osećanja bez reči
Puna istine i žestine.
Usta ne postoje
jer ne mogu da govore laži
Oči su usahle
jer suza više nema.
Isparile su na žaru ljubavi.
Um je suvišan
jer muti osećanja kašikom sebičnih misli.
Duša je slobodna i odlazi
u visine,
daleko od svih lažljvih usta,
varljivih očiju i palacavog jezika.
Ona leti put sjajnih zvezda,
leti svome jatu
i kulapa se kao puzla
u Božiju sliku bez granica,
laži, licemerja i suvišnih reči
U sliku stvaranja svog Stvoritelja.

BUĐENJE

U mom srcu zora,
u njoj sada sviće
novi dan biće
na mom licu nema bora
umijeno sa svetlosnog izvora.
Oči dalje vide,
usne jače ljube.
Dobih krila anđela,
vinuh se put duge
i videh anđele druge,
čuh milozvučne pesme.
Igralo je srce moje od te sreće.
Ljudi ovo nije za čuđenje
Nastupilo je Novo doba,
nastupilo je kolektivno Buđenje.

MENJAJMO SEBE


Kako bi se setili svog božanskog porekla moramo se svesno povezati sa svojom suštinom, da steknemo duhovna znanja i obavimo zadatke zbog kojih smo ovde.
Ljudi moraju da promene način razmišljanja i da počnu preuzimati odgovornost za svoje zdravlje, dok ne izbace strahove i počnu da rade sa puno ljubavi u sadejstvu sa prirodom.
Mi živimo svoja ubeđenja i trebamo menjati odnos prema sebi, drugima hrani odlukama, delima...ali iskreno.Pustimo emocije da idu svojim tokom, nemojmo ih blokirati, jer psiha se pokušava osloboditi potisnutih emocija projektujući ih van tela u vidu demona i utvara koje često primaju onakav oblik koji se od njih očekuje a nekada ih možemo i videti.Nekada to projektovanje van tela ne uspeva pa se emocije ispoljavaju u vidu raznih telesnih bolesti.
Uvek je uzrok nekih problema i bolesti naša psiho-energetska reakcija na njih.Iz odnosa prema drugima moramo spoznati sebe.Osnova stvaranja fizičkih događaja su naše misli, stavovi i emocije. Jednostavno, naše mišljenje utiče na kreiranje realnosti. Budite ono što jeste, ne lažite sebe, ispravite sve što možete i prilagodite se novim okolnostima koje ne možete da promenite.
OPROSTIMO SEBI I SVIMA, VOLIMO I POŠTUJMO SEBE I DRUGE, VERUJMO SEBI I TRUDIMO SE DA ČINIMO DOBRA DELA.

среда, 27. мај 2009.


SVIM POZITIVCIMA ŽELIM DOBRODOŠLICU
Pogledajte malo oko sebe.
Sunce nesebično rasipa svoje zrake, cveće nesebično otvara svoje latice i pleni mirisom, ptice zanosno poje dajući svoj umilni cvrkut svakome bez selekcije. Kako bi bilo lepo barem malo ugledajući se na njih i nesebično davati svoju dobrotu i ljubav svakome bez selekcije.Svet bi bio mnogo bolji.
I biće. Počnimo odmah, sada menjajući sebe da promenimo svet.
Sve će biti mnogo bolje. Ne čekajmo no krenimo odmah u akciju.Odmah i sada!
Širimo ljubav, zračimo ljubav, budimo ljubav.