четвртак, 25. јун 2009.

Dugo sam razmišljala da li bi trebalo ovo da postavim i konačno sam to i učinila.
Naime, primetila sam da se ljudi otuđuju jedni od drugih i da sve više prijateljstava sklapaju preko interneta. S tim se slažem u potpunosti jer često ćete pre naći iskrenije prijatelje tamo negde daleko nego u svom mestu. Svi smo, pogotovu u malim mestima, poznati jedni drugima i često, iz raznih razloga dosadni jedni drugima. A možda je to i usud da se pogrešne osobe nalaze na istom mestu.
Ja sam imala sreće naći dosta prijatelja van Srbije a posebno bih izdvojila jednu, meni najdražu osobu, s kojom sam se sestrila. Videle smo se, provele zajedno tri predivna dana i sada se svakodnevno čujemo.
Kako smo se tako zavolele kao prave sestre? Pa to je i nama u početku bilo čudno, no spoznale smo da su se naše duše prepoznale. To je nešto što se ne može opisati. Svakome bih poželela da doživi nešto bar slično ovome što sam ja doživela.
Ostajte u ljubavi!

петак, 12. јун 2009.

TIŠINA

Zuji tišina, muk
Slušam taj zvuk,
Zvuk bez tona,
Ton bez šuma.
Odzvanja tišina,
U meni milaina.
Tako divna akustika,
Mozak mi je prava rustika,
Svaki nerv je opušten,
Ćelije spavaju,
U njima tonovi bezglasni obitavaju
I neuroni na njima odmaraju.
Takva tišina
Prava je milina.
I vreme je stalo,
Zaigraću u toj tišini još malo.
A onda kad muk stane
Čuću umilni zvuk džungle, stepe, tundre i savane.

OSEĆANJA DUŠE

Teško je reći ono
što nikada nisi osetio a ne lagati
Lako je reći ono što misliš
A osećaš bez istine.
Jezik duše su osećanja bez reči
Puna istine i žestine.
Usta ne postoje
jer ne mogu da govore laži
Oči su usahle
jer suza više nema.
Isparile su na žaru ljubavi.
Um je suvišan
jer muti osećanja kašikom sebičnih misli.
Duša je slobodna i odlazi
u visine,
daleko od svih lažljvih usta,
varljivih očiju i palacavog jezika.
Ona leti put sjajnih zvezda,
leti svome jatu
i kulapa se kao puzla
u Božiju sliku bez granica,
laži, licemerja i suvišnih reči
U sliku stvaranja svog Stvoritelja.

BUĐENJE

U mom srcu zora,
u njoj sada sviće
novi dan biće
na mom licu nema bora
umijeno sa svetlosnog izvora.
Oči dalje vide,
usne jače ljube.
Dobih krila anđela,
vinuh se put duge
i videh anđele druge,
čuh milozvučne pesme.
Igralo je srce moje od te sreće.
Ljudi ovo nije za čuđenje
Nastupilo je Novo doba,
nastupilo je kolektivno Buđenje.

MENJAJMO SEBE


Kako bi se setili svog božanskog porekla moramo se svesno povezati sa svojom suštinom, da steknemo duhovna znanja i obavimo zadatke zbog kojih smo ovde.
Ljudi moraju da promene način razmišljanja i da počnu preuzimati odgovornost za svoje zdravlje, dok ne izbace strahove i počnu da rade sa puno ljubavi u sadejstvu sa prirodom.
Mi živimo svoja ubeđenja i trebamo menjati odnos prema sebi, drugima hrani odlukama, delima...ali iskreno.Pustimo emocije da idu svojim tokom, nemojmo ih blokirati, jer psiha se pokušava osloboditi potisnutih emocija projektujući ih van tela u vidu demona i utvara koje često primaju onakav oblik koji se od njih očekuje a nekada ih možemo i videti.Nekada to projektovanje van tela ne uspeva pa se emocije ispoljavaju u vidu raznih telesnih bolesti.
Uvek je uzrok nekih problema i bolesti naša psiho-energetska reakcija na njih.Iz odnosa prema drugima moramo spoznati sebe.Osnova stvaranja fizičkih događaja su naše misli, stavovi i emocije. Jednostavno, naše mišljenje utiče na kreiranje realnosti. Budite ono što jeste, ne lažite sebe, ispravite sve što možete i prilagodite se novim okolnostima koje ne možete da promenite.
OPROSTIMO SEBI I SVIMA, VOLIMO I POŠTUJMO SEBE I DRUGE, VERUJMO SEBI I TRUDIMO SE DA ČINIMO DOBRA DELA.